U nastavi kemije često prevladava tradicionalni oblik rada kojim se gradivo samo usvoji što rezultira nagomilavanjem informacija. Ovakvim usvajanjem gradiva ostvaruje se niži nivo obrazovanja, ali ne i povezivanje naučenog gradiva sa svakodnevnim životom i njegova praktična primjena. Poznato je da vizualizacija nastave znatno olakšava smisleno i svrsishodno učenje, što se u učionici kemije postiže korištenjem pokusa. Obrada pojmova pH, kiselina, baza i indikator ponekad uključuje pokuse uz upotrebu sintetskih indikatora koji su često nedostupni školama. Međutim, biljni pigmenti mogu poslužiti kao kiselo–bazni indikatori jer ovisno o pH otopine mijenjaju boju od crvene, ljubičaste, plave, zelene do žute. Cilj rada bio je ispitati potencijal primjene odabranog biljnog materijala kao kiselo–baznog indikatora. U tu svrhu ispitano je jagodičasto i bobičasto voće, a korišten je sveži, suhi, smrznuti i prerađeni biljni materijal (džem, sok, vino). Odabrane su prerađevine s najvišim sadržajem voća. Rezultati istraživanja ukazuju na izuzetno veliki potencijal primjene biljnog materijala u nastavi kemije. Niska cijena biljnog materijala, dostupnost cijele godine, jednostavna priprema bez štetnih nusprodukata, mogućnost pripreme u malim količinama, jednostavno skladištenje i mogućnost pohrane na duži period prednosti su ispitanih alternativnih indikatora. Od ispitanog biljnog materijala, među vizualno najdojmljivijima istakli su se kupina, malina, ribiz, aronija i drijenak.